Tadić je u Vojvodini bio klasičan srpski talenat. Ipričali mu da je igrač, on u to poverovao i tako se i ponašao. Tražio loptu u svakoj akciji ka golu, a kad je dobije to je to, muljao, petljao, driblao jednog, drugog već nije mogao, sto pedeset kontakata sa loptom, udvoje ga za 30 sekundi i ćao...
U Holandiji je, izgleda, prvo naučio pravovremeno oslobađanje od lopte...