SBK, pranje kinte preko zvanične plate, gde državi na to platiš 60 posto doprinosa je neverovatno skupo, tj. naprosto se ne isplati. Standardni procenat za to ide oko 10 posto, upravo onako kako je Dildo opisao.
Dakle, pare od nameštenih tendera idu u kešu, nezgodno je samo ako kao bivši gradonačelnik BG Bogdanović umreš pre vremena pa se na ostavinskoj raspravi pojavi suma od 15 miliona evra na bankovnom računu, pa onda svaki novinar koji se usudi da postavi to pitanje automatski pada u nemilos'.
Ono o čemu se govori u ovom tekstu je zvanično prijavljeni dohodak pojedinaca u koji Poreska ima uvid (iz mog iskustva, znaju sve što ti prođe preko tekućeg računa). Vidim da je i u kasnijim postovima dosta ljudi brkalo porez na dohodak građana (o kojem je ovde reč) i poreklo imovine. Ovo prvo sam treba da prijaviš ako pređeš limit koji država propiše (negde oko 1.700.000 din na godišnjem nivou), za ovo drugo te uglavnom niko ne pita osim ako ne bude neka krupna malverzacija kojom oštetiš državu, pa to iz raznoraznih političkih razloga izbije na videlo.
Inače, sasvim je uobičajena stvar i u velikim firmama (naročito stranim koje posluju ovde) da se npr. marketing menadžer ili slična funkcija utali sa marketinškom agencijom vezano za kupovinu oglasnog prostora, i tu se procenti kreću oko 10 posto (ako je prosečan budžet za jednu iole ozbiljniju kampanju 200.000€, go figure). Idealne za taljenje su bile i sve vrste nabavki - službeni automobili, kompjuteri i sl. Primera radi, u jednoj od firmi u kojoj sam ranije radio, moje kolege iz Zagreba (njih četvorica) su godišnje bili dobri po nekih 65-70.000€ godišnje. Naravno, sve u kešu, neoporezovano, nevidljivo. Za ovakve stvari jedino možeš da imaš problema ako te u firmi provale. Ako imaju čvrste dokaze (što se retko dešava) mogu da te tuže, u suprotnom ti obično daju otkaz pod nekim drugim izgovorom.