Da me se ne bi krivo shvatilo, ja sam super zadovoljan sezonom.
Tri utakmice prije kraja imamo sve u svojim rukama za prvo mjesto u konferenciji što je
Napredak u napadu je svakome vidljiv i to je možda dovoljno da se čak dođe do SB.
Onaj gorak okus mi stalno daje igra obrane koja je krcata dobrim igračima. Gute je realno išao "all in" dovodeći Smits Bros i Amosa te uzimajući Alexandera, Gary i Savagea zadnje tri godine te zadržavajući Clarka.
Frustrira što su prošle godine pokazali da znaju igrati pass rush i rješavati utakmice i kad napad igra loše.
Slažem se da je ove godine možda svemu kumovala dobra igra napada pa se Pettine odlučio na drugačiju taktiku koja nas živcira. Činjenica je da se ne dozvoljavaju big playevi, ali s druge strani daje se previše prostora i vremena QB što oni bolji obilato koriste. Da li je to dovoljno da se prođu kompletne momčadi koje ćemo sigurno sresti u doigravanju tek će se vidjeti.
Ono što bode u oči je poraz protiv SF prošle godine ta Tampe ove godine kad se tim totalno raspao i nisu imali nikakve šanse za povratak.
Ako se napadu zaustavi trčanje i malo stisne Rodgersa kako je to radila Tampa, nitko nema snage preokrenuti momentum i to je ono što brine.
Nekako bih bio mirniji da smo koju utakmicu protiv jakih protivnika pobijedili minimalno, ali da je obrana pokazala da se može stisnuti u zadnjoj četvrtini kao što se radilo prošle godine. Događalo baš obratno, napad je osigurao razliku, a obrana uspjevala to gotovo ispustiti.
Ako ne obrana, onda ST.
Možda na kraju Pettine iznenadi i izvuče prave karte kad će najviše trebati. Da su i igrači malo nezadovoljni vidjelo se prije utakmice s Philom kad su Clark, Preston i ZaDarius išli na razgovor kod njega i tražili da malo pojednostavni shemu što je odmah rezultiralo sa 7 sackova.
