Пабло узео си најглупљи могући пример који си могао да одабереш, из времена када се култура увозила, и што је било егзотичније, из удаљенијих крајева, то је било траженије. Каква бре пословна култура и правна култура и Маја Беровић, да ли се ти дрогираш? Музика никада није познавала границе, чисто ствар укуса. Слажем се за поробљавање туђом културом, али Маја Беровић није наша култура, ја више осећам освајање сопственом некултуром у Србији. Тако да ти пример није на месту. Многи од тих новокомпонованих трају године, две или пар више, не опстају толико дуго да би били део опште културе, није да нисам знао ко су Ђорђе Балашевић, Горан Бреговић, Цане, Гиле, Милан Младеновић, Павле Аксентијевић, Шабан Шаулић или Жика Обретковић.