Neka mu je laka crna zemlja...
Nikada nisam ljubio matematiku, ali mi nikada nije ni bila noćna mora kao mnogima, u osnovnoj sam imao uvek 5, u srednjoj tri godine 4 i u četvrtom srednje 5, ali pošto sam bio društveni smer u gimnaziji u četvrtom razredu nam je matematika pala na dva časa nedeljno, skoro se ništa nije radilo i svako je mogao makar do četvorke. Naravno, radilo se i iz njegove zbirke, ali ne mnogo...
Ali:
Ne razumem zašto se u našem školskom sistemu toliko forsiraju (bar je tako bilo u moje vreme) sa jedne strane matematika a sa druge strane srpski? Zašto su ti predmeti toliko važniji od svih ostalih? Ako izuzmemo čitanje/pisanje i osnovne računske operacije što je potrebno za sve ono što učiš dalje u životu zašto bi, npr., matematika bila ispred biologije a srpski ispred, recimo, engleskog ili istorije?
Ko ima afinitete prema tome, neka uči i neka se bavi time ali zašto svakoga terati da uči trigonometriju ili da čita Dostojevskog?