Oslo, Norveska Nestvarno lep grad i zemlja potpuno drugacija od svega sto sam do sada video u zivotu.
Ranije sam vec napisao da nikada ne bih ziveo u Norveskoj, ali svakome toplo preporucujem da ode u Oslo i da ga obidje na nekoliko dana, nece se pokajati.
Kada malo razmislim, veliko je pitanje da li sam ikada u zivotu bio necim impresioniran kao sa ovim sedmodnevnim boravkom, a vrlo je verovatno da je ovo i najbolje putovanje koje sam ikada imao.
Naravno osecaj je subjektivan i nije podlozan kritici.
Sve sto sam napisao bazira se, jednim delom, na onome sto sam licno iskusio i video, drugim delom na osnovu onoga sto mi je pricala drugarica koja tamo zivi vec 27 godina i trecim delom na osnovu onoga sto sam procitao.
Odmah da objasnim zasto ne bih ziveo u Norveskoj.
Pre svega - nenormalno je hladno. Ta vrsta hlanoce ne postoji u Srbiji, a narocito ne u Atlanti.
Vrlo je moguce da je tako hladno u Kanadi u onim severnim ledarama iznad Edmontona ili mozda u Sibiru, ali ja do sada nikada nisam osetio nista slicno.
Druga stvar je zato sto je stalno mrak. Mislim, nije stalno, ali ono 8 meseci godisnje je ozbiljno mrak ili sumrak. Preko zime jedno 5 meseci uopste ne svice i napolju ne moze da se cita. Potpuno suprotna situacija je leti kada sunce sija 18 sati, nikada ne pada mrak i moze slobodno da se seta po prirodi 24h dnevno jer je svuda dnevno svetlo.
I treca stvar je da je neverovanto, ali neverovatno, skupo.
Tacno nije normalno koliko je skupo. Takodje, porez na primanja zaposlenih je 40%. Veci porez je samo u Kanadi u kojoj deru radnu klasu sa 50%.
Stanovnici Osla su izuzetno kulturni, nema vike niti galame, ni neprimerenog ponasanja.
Sve je mirno, nema cak ni pojacane muzike da se cuje iz lokala i kafica. Za sedam dana na ulicama Osla nisam cuo niti jednu jedinu sirenu da je neko svirao iz kola. Na semaforima svi cekaju na miru i bez nervoze. Isto vazi i za raskrsnice.
U metrou vlada mir i red, deca ne slusaju muziku naglas na telefonima, nema preglasnih razgovora i tako to. Na stanicama nema guranja ko ce pre da udje.
Stolice u gradskom prevozu su tapacirane, sa debelim sundjerom za sedenje, sve je ocuvano, nema grafita po vozilima i metro-vozovima.
Cena gradskog prevoza je 3 evra po satu.
Norvezani imaju jedno vazno zivotno pravilo: simple life.
Cela atmosfera u drzavi podseca na Jugoslaviju 70-ih i 80-tih godina proslog veka. Vlada blagostanje, spokoj i sloga. Kultura je na vrlo visokom nivou.
Nekada se kod nas govorilo mozes novcanik da ostavis na centru i da sutra dodjes po njega, niko ga nece uzeti. U Norveskoj je upravo tako.
Cak su i zgrade iste kao u staroj YU.
Jedina razlika je sto nema zgrada visih od 4-5 spratova. Ima tu i tamo po neka osmospratnica, ali to je bas retko.
U gradu, odnosno u celoj drzavi, ne postoji nikakav luksuz u vidu materijalnih stvari i tako se vaspitavaju deca od malena. Prioriteti su drzava, porodica, obrazovanje, kultura i priroda.
Ono sto je mene narocito impresioniralo jeste to sto svi citaju knjige. U gradskom prevozu, u kaficima, u parkovima. Jedan ogroman procenat stanovnika Osla cita na svakom mogucem mestu.
Cak i deca i mladi u vozilima gradskog prevoza citaju knjige u jako velikom broju.
Gradske biblioteke su super posecena mesta. I prelepe su.
Najk i adidas patike, firmirana garderoba, skupe stvari… toga nema.
Za sve vreme koje sam proveo u Oslu nisam video niti jedne jedine najk patike, verovali ili ne.
Niti jedne jedine.
Zene se ne sminkaju i ne stavljaju lak na nokte. To je nesto potpuno neverovatno za videti.
Slobodno vreme je nacionalno blago. Slobodni su svako popodne i svaki vikend u godini.
Preko vikenda gotovo da nista ne radi. Hleb se kupuje u petak da se ima preko subote i nedelje.
Pet nedelja godisnjeg odmora je zagarantovano zakonom.
Socijalni sistem je naravno vrhunski.
Drzava misli o svemu i svaki radnik je pokriven u slucaju gubitka radnog mesta. Bolje zive dok su na socijalnom nego dok rade.
Imaju taj penzioni sistem u koji ulazu pare od nafte i tu se nalazi dovoljno para za narednih 200 godina. Neke silne milijarde i bilioni.
Cinjenica da su tako obezbedjeni i da imaju taj safety-net ispod sebe tokom celog zivota norvesku naciju cini jednom od najsrecnijih na svetu. Zive u tom low-stress okruzenju, pa im je i zivotni vek dosta dugacak. Norveska je jedna od retkih evropskih zemalja gde je prirodni prirastaj pozitivan.
Inace, ta drustvena odgovornost i briga za buduce narastaje je deo nacionalnog bica i niko ne radi nista glupo da ugrozi norvesku budusnost (mislim na politicare svih stranaka).
Trudnicko bolovanje izgleda ovako: majke dobijaju 4 meseca nakon rodjenja deteta, zatim otac mora da uzme porodiljsko od 4 meseca da provede vreme sa bebom, pa onda jos 4 meseca ko god od njih dvoje izrazi zelju. Sve je pokriveno i placeno 100%. Bolovanje moze da se produzi za jos dva meseca ali tada primanja padaju na 80% u ta dva meseca.
Prilikom razvoda zajednicko starateljstvo je obaveza. Deca provode jednu nedelju kod oca, jednu kod majke i tako naizmenicno.
Svi pricaju engleski, od dece u osnovnoj skoli do starih.
Izuzetno su konzervativna nacija i dosljaci se tesko uklapaju. Vole svoju zemlju iznad svega i ponosni su na svoju istoriju.
Dva puta su odbili da udju u EU. I na to su izuzetno ponosni.
Norveska je NEZAMISLIVO skupa. Nezamislivo.
Cene cigareta i alkohola su verovatno najvise u celom svetu. U Evropi sigurno.
Ista situacija je i sa gorivom.
Vozacki ispit kosta oko 4.000 dolara, tako da je voznja vise privilegija nego pravo.
Ne voze svi, ali vozi vecina. Gradski prevoz je toliko dobar da kola uopste nisu potrebna za svakodnevni zivot.
Razlog zbog cega je sve skupo jeste to sto u Norveskoj svi imaju dobre plate. Od cistacice do profesora.
U ovoj zemlji je najmanji disparitet u primanjma na celoj planeti.
Zbog toga sto svi moraju da imaju priblizna primanja sve je skupo.
Voznja taksijem od aerodroma do Osla (40km) iznosi 180 evra. Ako zaustavis taksi na ulici.
Ako zoves dispecersku sluzbu onda je oko 130.
Kafa je veoma vazan deo njihovog zivota.
Coffee restorani su bukvalno na svakom cosku i veoma su popularni. Imaju sve moguce vrste kafa koje covek moze da zamisli. Najveci su konzumenti light roast kafe na planeti.
Priroda je prakticno
TM sastavni deo svakodnevnog zivota. Kabine u planinama su izuzetno popularne i odlazak u njih je deo rutine prosecne norveske porodice. Kada kazem deo rutine mislim na barem jednom mesecno. Ima ih puno i oko samog grada.
Oslo je ceo ispresecan stazama za nordijsko trcanje. Kao sto mi imamo biciklisticke staze tako oni imaju staze za ski trcanje.
Gradski prevoz vozi do pocetaka tih staza, pa u gradkom uvek mozes da vidis kompletno opremljene skijase kako idu ka tim lokacijama. Naravno ovo ne vazi za leto.
Cross-country skiing je naravno i najpopularniji sport u zemlji. Daleko iza su rukomet, fudbal i plivanje.
Nesto malo o samom gradu:
Oslo se nalazi na kraju veoma dugackog fjorda. Od ulaska u taj zaliv (fjord) do obale grada ima oko 100km. Znaci ako krenes brodom iz Osla, treba ti sto kilometara da se dokopas mora (zaliv Skagerak). Grad je u nekoj vrsti udoline. Cim malo mrdnes od centra pocinjes da se penjes.
Grad je “podeljen” na centar, istocni i zapadni deo. I ostrva.
Centar je glavna turisticka zona i tu se sve nalazi.
Istok je “siromasniji” deo (siromastvo je prilicno relativan pojam u Norveskoj) i tu se nalazi srednja klasa, a na zapadu zive stanovnici sa boljim primanjima, sto se vidi i po kucama u kojima zive, a i po kolima koja voze.
Moja drugarica zivi na istoku i kada sam stigao tamo bio sam ubedjen da sam uleteo u neko socijalisticko naselje iz 70-ih godina YU.
Zgrade, prodavnice, ulice, obdanista, skole, zelenilo… sve isto kao nekada u staroj YU.
U celom tom ogromnom naselju imaju samo dve prodavnice.
A prodavnice su posebna prica. Izbor je minimalan. Recimo, imaju dve vrste sampona. Tri cokolade. Jedno mleko. Tri vrste sira. Dve vrste sokova. Dve vrste kisele vode. Ako se ne varam tako je bilo i kod nas kada smo bili mali. Izbor je bio vrlo uzak i svodio se na jednu ili dve mogucnosti za jedan proizvod.
Rekao bih da je barem 80% svega u tim prodavnicama iz Norveske.
Zanimljivo je da je riba ludacki skupa obzirom da je ribolov vazna grana privrede.
Stan od 70m2 u istocnom delu Osla kosta oko 300.000 evra. Ako zelis da se pomeris dva kilometra blize gradu, onda cena raste na 500.000. U samom gradu su cene stanova oko milion za nekih 50m2.
Na zapadu grada su uglavnom kuce i krecu se od 800-900.000, pa do nekoliko miliona.
U gradu se pretezno voze elektricna vozila. Mislim na nova kola.
Elon Musk je vise puta ponovio kako je Norveska njihov najjaci market, sto je naravno i istina.
Vise sam video Tesla automobila u Oslu nego sto imam prilike da vidim u Atlanti.
60% svih registrovanih vozila u poslednja 4 meseca su elektricna. I uopste nisu jeftina.
Na primer, Tesla Model X, koji i sa subvencijom drzave kosta oko 120.000 evra, je cetvrti najprodavaniji auto u Norveskoj.
Na ulicama su iskljucivo nova kola. Bukvalo voze pet godina, pa kupuju novo.
Preovladjuje Tesla, pa onda Volvo. Ima puno Tojoti, VW i Mercedesa. BMW nisam nesto vidjao.
Pezoa i Renoa ima jako slabo.
Puno sam pesacio da bih sve obisao i bukvalno nigde nisam video auto za koji bih mogao da kazem da je star deset godina.
_______________________________________________________
Naravno imam jos milion utisaka i secanja, ali ko ce pisati o svemu.
Ako ima pitanja pitaj te, odgovoricu.
Sada prelazimo na slike.