Mislim da je to nekada bilo sa suncem, sada svi imaju klimu, nego je sirotinja zavladala pa ljudi gledaju da ustede taj jedan dan. Isao sam dvaput nocu, za Italiju i Bugarsku. Taj prvi dan si jak pa mozes da izdrzis iako je jebeno. Licno nikad to vise necu uraditi, bar ne planski. Sjebes sebi (najmanje)sledeci dan. Najlepsi polazak je oko 7 ujutru. Sundjer je uhvatio dobar niz postova, svidja mi se. Izgleda da je ipak covek. :p
No, nazalost imam iskustva na temu spavanja i voznje. I mnogo vise srece nego pameti. Sad valjda imam i malo pameti. Za Bugarsku sam poceo oko 7 ujutru da padam, rodjak me je uhvatio da se cudno ponasam u voznji i pratio me, uhvatio je volan kad sam kljucnuo. Za Italiju je bilo ok, ali smo bili tamo 2 cela dana, a jednu noc, ni tada nismo spavali vise od 4 sata. Povratak je bio pakao. Nije moj auto pa sam malo vozio do tamo i nazad do granice, naravno dali su mi picke kad im nije bilo dobro od nesanice.
Tako da su svi pospali 8 sekundi nakon sto sam ja seo, sa laganih 450km do kuce. Imao sam vec puno iskustva sa pospanom voznjom, pa smo stali 7-8 puta kroz Hrvatsku. Dzaba sve, bili smo svi gotovi. Dva puta je bilo dosta dramaticnije. Jednom UE-BG, nisam uopste spavao i onda u 5 za BG. Bez puno smaranja, bilo je padanja glave, borbe, i tako. Najgore je bilo jednom prilikom kad sam slepao rodjaka od Bora do Uzica, krenuli vec dobro umorni oko 7 uvece. Od Cacka do Gorjana, to je posle Pozege, se ne secam niceg. Niceg. Razbudjenje je doslo u Gorjanima. Odjednom se budim i covek ispred mene koci ludacki. Ja puna kocnica, u mene se zabija ovaj moj zguza(ruda, nije me udario). Onda ja provaljujem da ovaj i ne koci nesto posebno nego sam se probudio naglo i tripujem, pustam bremzu a on se budi iza mene i nabada punu i odvaljuje rudu.
Ne pije vodu prica ni o muzici, ni o razgovoru, ni o hladnom vazduhu, ni o toplom pogotovo
, pevanje istina nisam probao. Ali pricam o situacijama u kojim me suvozac nesto pita, ja ga pogledam da odgovorim on zaspao(taj je recimo totalirao je auto jednom uspavan).
Jebeno nikad vise.