E sad, dozvolite mi da prosirim pricu na onu temu gde su deca i sport, jesmo li ovakvi ili onakvi, jerbo sam ovako ili onako u kontaktu sa vise sportova.
Danas gotovo svaki decak trenira fudbal u nekoj skoli fudbala. Maltene je to kod roditelja postalo default cim stane na noge, prosecan mentalitet (ajd dece jos i nekako, ali roditelja) je da su svi Ronaldo ili Mesi licno i da to moze lako da se u buducnosti proda i zaradi. Samim tim, to dete ne ide napolje, nego bar triput nedeljno na trening. Plus vikendom mini-maxi liga. Znaci, decu napolju na fudbalu najcesce neces videti. Na taj fudbal, mogu slobodno reci, ide u proseku gledano najgori soj ljudi.
Malo bolja situacija je na kosarci, mada i tu isto ima pun qr svakakve dece, klubova i skola kosarke. Suma sumarum, od 15 decaka kod sina u odeljenju (VI razred), bar 10 se bavi nekako nekim od ova dva sporta. I rekao bih da je to neki ok prosek.
Atletika se poboljsala poslednjih par godina, dosta dece je i tu krenulo da trenira, lepo je videti pun parking ispred dvorane. Mada, sveukupno ima manje dece nego na fudbalu ili kosarci, pogotovo decaka. Sto se treninga i klubova tu tice, ok se radi, mada kod vecine trenera prsti sujeta na sve strane, po principu mala bara puna krokodila. Sto se roditelja i dece tice, deluje najzdravija atmosfera i da su u proseku vecinom normalni ljudi tamo
E, imam i vaterpolo, malo Partizan, malo Kosutnjak, tamo je raspad i ne zna se ko pije, a ko placa.
Pa to skoro kao ovde u SAD. Brem kod mene ovde u Ilinoisu, slabo ces videti klince napolju da pikaju bilo kakav sport, osim ako nije "organizovan". Desava se da klinci izadju na "basket" ili opale po neku utakmicu baisball-a, ali generalno, jako se puno radi po skolama i ko god se bavi sportom u skoli, imaju puno obaveza i treninga, tako da mislim da im nije do sporta kad dodju kuci.
Ovde isto roditelji maltretiraju decu, posebno medju crnackim stanovnistvom, jer svi misle da su novi Jordan ili Tom Brejdi i to vide kao kartu koja ce da ih izvuce iz geta u kome sada zive (a verujte mi, ti krajevi zaista lice na sve ono sto ste videli u filmovima; kod mene ovde ima delova Cikaga gde i policija ne voli da zalazi; to je sada vec neka druga tema, jer mislim da to nije samo krivica belaca, ali ko sto rekoh, potpuno druga tema).
Medjutim, on sto mi se cini, ali naravno, mozda sam totalno pogresno "obavesten", bavljenje sportom je nekako "humanije" organizovano nego kod nas, jer sve ide preko skola. Znaci, osim ako ne igras hokej ili ragbi (ne americki fudbal-rugbi)
, ili neki od "egzoticnih" sportova, sve je besplatno preko skole. A skole angazuju veoma ozbiljne trenere kojima je posao da rade sa decom i pobedjuju naravno. Kod nas koliko se secam sve ja na nekoj klubskoj bazi, ovde je sve na skolama. Nekako mi to prihvatljivije, jer koliko god je "cisti amaterizam" mlacenje prazne slame (jer koledzi, posebno, zgrcu milijarde na sportu), ipak se taj skolski timski duh i zelja za pobedom lakse prihvataju i imaju malo rastereceniji pristup (govorim o osnovnim i srednjim skolama), nego cisti klubski sport. Doduse, ima puno kako sam otisao iz Srbije, i mozda sam totalno "izdoktrinisan zapadom propagandom", ali sve ovo sto kazete ovde i sto cujem od prijatelja, me nekako navodi na taj zakljucak.
Mogu samo da pricam iz licnog iskustva. Moj klinac je ove godine krenuo na fakultet, ali je poceo sa sportom kada je bio 5-6 godina. Probao je, ma nema sta nije (od baseball-a, golfa, tenisa, americkog fudbala, da bi na kraju vise godina igrao hokej, a onda poslednje dve godine u skoli i ragbi) i sve je osim hokeja i ragbija bilo dzabe. Treninzi su bili ozbiljni, ali nikada "pod presijom", utakmice su bile vikendom, sto je obicno bilo jako lepo organizovano i rasterecujuce (barem za nas roditelje). Naravno, moj klinac nije nikada bio neki "sportski" tip i vrhunski talenat, pa su sve utakmice i timovi bili prilagodjeni njegovom nivou, a i sva ostala deca su bila pribliznog talenta. Zato nam je valjda bilo i opusteno, jer smo znali da nece niko od njih biti novi Gretcki.
Fudbalske, kosarkaske i baseball utakmice su dosta drugacije. Tu postaje ozbiljno u 3. i 4 godini srednje kada klinci pokusavaju da budu skautovani od koleda i dobiju stipendije cime nastoje da rese svoje finansijske probleme. Tu vec nastaje panika, ali ko sto rekoh, mene je to zaobislo.
Sada je na koledzu i nema vremena za bilo kakav sport. Doduse, najavio je da bi mozda malo picio rugbi na prolece, jer njegov koledz ima neki tim ali se ne takmice u bilo kakvoj ligi. Sto se mene tice, to mi skroz ok, posebno sto ne mora nista da se placa.