Igre poput Mass Effect-a ili Dragon Age-a su repetativne u smislu da su dungeon-i, svemirske stanice i generalno mape po kojima se kreces veoma slicne. I protivnici se tek povremeno promene ili dodju jaci, ali da, dodje na isto. Medjutim, imas tu pricu koja uvek tece i osecas da radis nesto drugo. Ja sam prvi koji voli open world igre, ali ima nekih dobrih stvari koje linearni deo doda, a to je da se ne izgubi smisao svega sto radis u igri.
Igram i sad Black Flag, kad stignem, ali mi je i dalje slican osecaj kao u kecu, mada je dosta uznapredovala igra. Ali, sve se svede na isto. Glavni dogadjaji, tj main quest, nema neki uticaj na okruzenje i sta se desava kada zavrsis deo istog. Kao da nema nikakav efekat. Odes na neku lokaciju, ubijes nekog, dobijes cinematic i teras dalje kao da se nista nije desilo. Istu manu imaju u Bethesda-ini serijali, koje i dalje obozavam. Ali, jbg, nekako se osecas odseceno od sveta, kad tek povremeno neki NPC spomene nesto pa osetis da koliko-toliko ima efekta to sto radis.
Nekako mi je najvise prijalo dok sam igrao AC 2, ta prica mi je imala smisla i nisam se osecao kao da se vrtim u krug.
Na kraju krajeva, to je moj utisak, mozda ti dozivljavas drugacije to.
Nema potrebe da se nalazis uvredjenim.