Читам јутрос изјаве у којима сви причају како се нису обрукали, замислите ви који је то губитнички менталитет.
Može jedno pitanje? Sa kojim plasmanom bi ti bio zadovoljan? Prolaz grupe? Četvrtfinale? Polufinale? Finale? Samo titula?
Jer sve osim poslednjeg može da se okarakteriše kao gubitnički mentalitet. Samo je pitanje gde će neko da podvuče granicu u očekivanom.
Nakon ovakvih poraza uglavnom govori frustracija a ne racionalno rezonovanje. Sunđer misli da nismo trebali da rizikujemo protiv SUI i da smo trebali čuvati nerešeno. Slažem se, i to ne samo u retrospektivi, uvek je bolje neporažen ući u odlučujući meč. Ali razumem i odluku da se ide na pobedu, da sami odlučujemo o svojoj sudbini.
Lord smatra da nismo ni stvarali akcije pa valjda zbog toga nismo ni prošli. Nemci su ih stvorili dovoljno i za njih i za nas zajedno da doguramo do finala ali ni njima to nije donelo prolaz. Da ne spominjem kako smo sa istom tom igrom i stigli u Rusiju, znači da nije stvar u tome kako si igrao sve dok to donosi rezultate.