Heh, '85-ta, ekskurzija "Putevima AVNOJ-a", obišli smo pola Juge. Dođemo do spomenika na Kozari, on je onako u obliku cilindra, tj. kamenih ploča poređanih tako da formiraju cilindar, sa velikim prostorom u sredini spomenika (npr kao onaj znak za radioaktivnost, samo što umesto ona tri velika kraka ima mnogo više manjih krakova, a onaj krug u sredini je šupalj). Naravno, može da se prođe između tih ploča i da se uđe u taj središnji deo. Išla sa nama u razred jedna punija devojčica (danas radi na RTS-u kao novinar, obično izveštava kad su izbori u CG), nekako se provukla između tih kamenih ploča, ušla u sredinu spomenika, ali nije mogla da izađe (jer je razmak između ploča veći sa spoljašnje nego sa unutrašnje strane). Frka, panika, šta sad? Na sebi je imala onaj super - tanki šuškavac koji se donosio iz Trsta i koji je bio toliko tanak da se, kada se skine, motao u kao neku torbicu. Skine ona taj šuškavac sa sebe i uspe da izađe iz spomenika.