Moram da napomenem da je prosto neverovatno koliko amerikanci vole svoju zemlju, svoju himnu, svoju zastavu i svoju vojsku.
Svaka sportska priredba pocinje sa pevanjem, sviranjem ili intoniranjem himne (veceras je neki lik svirao na saksofonu) i svaki, ali svaki put, gotovo da sva publika peva himnu u glas. To je prosto neverovatno. Isto vazi i za NBA utakmice. Bejzbol i NHL. Svi pevaju u glas. Ruka na srce i udri.
Isto i na utakmicama osnovnih skola, srednjih skola, koledza, pa i predskolskih ustanova. Nema izuzetaka i nema zajebavanja sa tim. To je ovde svetinja.
Ne ulazim ovde u debatu oko ispravnosti americke spoljne politike, vec samo primecujem da je ovde obavezni i pozeljan deo svakog javnog skupa da se peva himna i da bude rasirena zastava. Vojska je obicno slag na torti.
Nama recimo niko ne brani da isto praktikujemo i u nasoj zemlji, ali kada je onomad Mihajlovic trazio od igraca da pevaju himnu za malo ga nisu na krst razapeli.
Drzava takodje moze da naredi da se u cilju jacanja rodoljublja, nacionalizma, srpstva i slicno obavezno peva himna pred pocetak svake bozje utakmice i da svuda budu zastave i vojska, ali o tome nema ko da misli kod nas.