Uuuuu, batice, nisi ni svestan značaja i uticaja Asahi Super Dry piva na marketinšku strategiju, to je čuveni case study (studija slučaja) koji se i dan-danas izučava na svim kursevima, koledžima i fakultetima koji se bave marketingom... Imao sam čast da mi moj prvi šef u Sony-ju, čuveni Waka-san, ispriča malo detaljnije o tome.
Za početak, evo c/p-a sa Wikipedije i još jednog linka koja govore od "dry wars" u Japanu, ne daju baš previše informacija, čak mislim da je ovaj drugi tekst na linku malo detaljniji.
Izvadak sa Wiki-ja:
Dry Wars
The Dry Senso or ドライ戦争 (どらいせんそう, dorai sensō) meaning Dry Wars, was a period of intense competition between Japanese brewery companies over dry beer. It began in 1987 with the launch of Asahi Super Dry by Asahi Breweries which led to the introduction of dry beer by other breweries.
The Kirin Brewery Company, which held 50% share of the Japanese domestic beer market, launched Kirin Dry in February 1988 in an advertising campaign featuring actor Gene Hackman, and in April of the same year launched the all-malt Kirin Malt Dry. However, they were unable to stop Asahi's momentum. In 1990 Kirin launched Ichiban Shibori in direct competition with Asahi Super Dry, but ended up cannibalising profits on their own Kirin Lager Beer brand. Kirin never ended up regaining its 50% market share.
Sapporo Breweries launched the doomed Sapporo Dry in February 1988, and in May 1989 rebranded their flagship product Sapporo Black Label as Sapporo Draft to an unfavourable reception. Production of Sapporo Dry and Sapporo Draft was halted less than two years after their respective launches, and Sapporo Draft later returned to being Black Label.
Suntory launched their Malts brand in February 1988 in an "I don't do dry" campaign, while at the same time launching Suntory Dry, later rebranded Suntory Dry 5.5 in an advertising campaign featuring boxer Mike Tyson after increasing the alcohol content from 5% to 5.5%. This achieved reasonable results, although not enough to slow down demand of Asahi Super Dry.
The Dry Wars were criticised in an episode of the manga Oishinbo (the Gourmet), published at around the time of the saga.[citation needed]
Link ka tom drugom tekstu:
https://www.peak-experience-japan.com/blog/667Ukratko, Kirin pivo je imalo maltene totalnu dominaciju na tržištu, sa preko 60% market share-a. Waka-san je pričao da, u to vreme, ako sedneš u kafić/restoran i kažeš da ti donesu pivo, po difoltu bi ti doneli Kirin. Ako si želeo neku drugu marku, morao si da naglasiš. Onda su u Asahiju rešili da to malo promene i osmislili su i sproveli briljantnu marketinšku strategiju koja se, kao što rekoh, i dan-danas naširoko izučava.
Najpre su definisali ciljnu grupu. Fokusirali su se na mlade (tipa 25-35 godina), kao platežno relativno sposobnu grupu koja rado prihvata zapadnjančki način života i stoga voli često da pije pivo. Onda su, na osnovu njihovih navika rešili da potrefe ukus. Zaključili su da oni često jedu brzu azijsku hranu (tipa kinesku, tajlandsku i korejsku), koja se mnogo razlikuju od japanske, i to po tome što je dosta začinjenija, pa su u skladu sa tim odredili ukus budućeg piva (sličan utisak sam i ja stekao kada sam nedavno, nakon 25 godina, ponovo probai Tsing Tao - samo po sebi nije ništa posebno, ali kada ga jedem uz kinesku hranu legne k'o budali šamar).
Onda su takođe sebi postavili pitanje "kad i gde oni kupuju pivo". Zaključak je bio da to rade uglavnom kasno uveče/rano ujutru, vraćajući se iz provoda (kao što mi Srbi volimo da svratimo na burek i jogurt), pa su za glavni kanal prodaje odabrali te Asian fast food lokale i lanac SevenEleven koji radi 24/7 (nisu se fokusirali na velike lance supermarketa ili nešto slično). Čak su i pakovanje prilagodili tome, mislim da su išli na 4-pack (kao, za društvo).
Uz sve to su bili osmislili i (za to vreme) inovativan lanac distribucije uz prilično precizno praćenje tzv. sell-out-a (tj. koliko se piva prodalo krajnjim kupcima iz prodavnica i lokala) i organizovali vrlo brzo dopunjavanje lagera, kako ne bi ostali bez piva. Uz sve to su koristili tzv. Lancaster strategiju kako bi proračunali u kojim oblastima treba da direktno napadaju Kirin, a u kojima ne, jer bi to bilo uzaludno trošenje energije i resursa.
Na kraju, ne sećam se tačnih cifara, ali znam da su uspeli da bitno poprave svoj market share na japanskom tržištu. Ima tu još goooooomila stvari, ovo je bilo samo ukratko (a ne mogu svega ni da se setim), nadam se da vam je bilo makar malo zanimljivo... ipak sam morao da odbranim čast tog legendarnog piva (legendarnog ne po svom kvalitetu, već po ovom drugom uticaju koji je imalo).