Author Topic: Prica o „3 tech“ DT ili kako je „Under“ front od Warren-a Sapp-a napravio zvezdu  (Read 6237 times)

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

Offline Polux

  • Veteran
  • ***
  • Posts: 1911
    • View Profile
Prica o „3 tech“ DT ili kako je „Under“ front od Warren-a Sapp-a napravio zvezdu

Warren Sapp, jedan od najboljih interior DL u istoriji ove igre, je u svojim najboljim godinama (1995-2003), dok je igrao za Tampu, belezio prosecno 50 solo obaranja i 8.5 sekova za 16 utakmica, sto su fenomenalne brojke za jednog interior DL.
2004. godine prelazi u Oakland, u 3-4 formaciju na mesto DE, i te godine belezi mizernih 2.5 sack-a, koje je sam okarakterisao kao "the hardest of my life." .
2006. godine je ponovo imao dvocifren broj sack-ova nakon sto je pomeren na „njegovu“ DT poziciju. Sta je to sto je Warren-a Sapp-a cinilo tako uspesnim u Tampi a ispod prosecnim u Oakland-u?
Odgovor na to pitanje je jednom dao „cuveni“ :D QB Texans-a David Carr, nakon jedne utakmice u kojoj Sapp nije uspeo ni da mu se priblizi, a kamoli da ga sack-uje. Dakle, sta mu je rekao?!
Rekao mu je sledece: "You need to be a 3-technique."
Ono sto je i sam Sapp znao …
 
Cak i najmanje promene pozicije, u smislu tehnike i gap odgovornosti, mogu od vrlo uspesnog igraca da naprave prosecnog, sto je Warren osetio na sebi i zbog cega je platio tesku cenu svoje neproduktivnosti.
Postavlja se pitanje sta je to “3-technique DT”, i zasto je tako tesko igrati 3-4 DE?
 
U jednom od postova iznad, objasnili smo sta su “defensive line alignments and techniques” koje se koriste u igri. Da ponovimo najbitnije za razumevanje ove price.
U vecini defanzivnih frontova, defanzivni linijasi koji igraju negativne tehnike su odgovorni za dva gapa, t.j. za obe strane ramena ofanzivnog linijasa koji igra nasuprot njemu - 2-gap technique. Klasicni space-eating nose tackle igra 0-technique i odgovoran je za oba “center-guard” A gapa.
Defanzivni linijasi koji igraju neparne tehnike su odgovorni samo za gap direktno ispred njega - 1-gap technique. 3-technique tackl se pozicionira nasuprot spoljnjeg ramena ofanzivnog garda i odgovoran je jedino za B-gap nasuprot njemu. Znaci, klasicni 3-4 defanzivni linijasi igraju 2-gap technique (mada ne svi, sto cemo kasnije videti), dok 4-3 defanzivni linijasi igraju 1-gap technique.
Da se vratimo na Warren-a Sapp-a.

Kao sto rekosmo 3-technique DT igra protiv G i odgovoran je samo za jedan gap. Sapp je dakle bio slobodan da uvek napada taj gap i da jurisa na QB. Ta tehnika je bila idealna za njegov size, prirodne predispozicije i atletske sposobnosti.
Kad je presao u Raiders-e i njihov 3-4 multiple front, Sapp je cesto bio pozicioniran na 4-technique. Odgovoran za gapove sa obe strane ofanzivnog tekla, Sapp je prvo morao da “cita” akciju, pa tek onda da proba da stigne do QB. Sto mu je oduzimalo dragoceno vreme za hitru i eksplozivnu reakciju. Cak sto vise, Sapp je vecinu vremena (sto se od 3-4 DE i ocekuje) sluzio za blokiranje boreci se protiv udvajanja OL a sve u korist LB. Vrlo vazan zadatak za uspesnost 3-4 odbrane, ali daleko od one slobode koju je imao kao penetrirajuci DT.
Ali to nije cela prica.

Jako retko se srece DT sa “multiple double digit sack seasons”, a jos cesce onaj koji je osvojio nagradu “Defensive Player of the Year”. Sapp je bez sumnje “jedan u generaciji” talenat, ali je odbrana Tampe ta koja mu je dodelila pravu ulogu i stavila ga na pravu poziciju da te svoje nadprosecne sposobnosti u potpunosti iskoristi.

Kako je „Under“ front od Warren-a Sapp-a napravio zvezdu


Nisu svi 3-technique DT istih kvaliteta. Defanzivni koordinatori neprestano pronalaze nove seme kako bi svoje defanzivne linijase ucinili sto produktivnijim. Jedna od tih sema, koja je kasnije adaptirana u Tampa-2 odbranu osmisljenu od strane Tony Dungy-ja i Monte Kiffin-a, je pomeranje (slide) defanzivnog tekla izvan udarne snage ofanzivne linije, i postaviti ga da igra negativnu tehniku nasuprot garda, t.j na njegovo spoljasnje rame. Ovaj “undershifted” front onemogucava (u najboljem slucaju cini jako teskim) ofanzivnu linu da udvoji (double team) 3-technique DT ili u ovom slucaju “undertackle”-a.

under front


Kao sto se vidi, gard na strong side strani nije pokriven (TE strana na slici iznad). Defanzivna linija je pomerena u desnu stranu - “undershifted” od centra i udarne snage ofanzivne linije.
Strong side DT igra naspram ramena centra, dok weak side DE igra 5-technique na spoljnjem ramenu LT, tako ostavljajuci weak side DT (naseg 3-technique/undertackle) izolovanog da igra samo protiv guard-a 1 na 1. U mnogim semama ovaj 3-technique/undertackle se kategorise kao treci defanzivni end.

Warren Sapp nije bio prvi igrac koji je igrao undertackle poziciju u NFL-u. Pre rodjenja Tampa-2 odbrane, Minnesota Vikinzi (pod Floyd Peters-om i Kiffin-om), su uparili DE Chris Doleman-a i undertackle-a Keith Millard-a u “stunting under front defense”-u. 1989. godine Millard je postavio rekord u broju sack-ova za interior defensive linemen-a, koji do danas nije oboren (18 sack-ova).
U taj, nazovi, pravac odlicnih undertackle-ova ubrajaju se mnogi uspesni pass rushing DT. John Randle, prvi undertackle koji je bio ukljucen u Tampa-2 odbranu, imao je 9 uzastopnih sezona sa 10 i vise sack-ova. La'Roi Glover je sakupio 17 sack-ova tokom sezone 2000. godine. Kevin Williams, Rod Coleman, Vonnie Holliday, Tommie Harris, Albert Haynesworth, Kevin Williams, Sedrick Ellis, Darnell Dockett, Fred Robbins, Gerald McCoy, Ndamukong Suh, Tommy Kelly is Raiders-a, svi su imali olicne sezone igrajuci 3-technique u odbranama koje su koristile underfront.
NYG cesto koriste nickel pass rush, u kojem uvode 4 DE u defanzivnu liniju, koristeci Osi Umenyiora-u ili Justin Tuck-a u undertackle rolama. Danas vecina timova koji imaju 3-tech DT koriste u rotacijama undershifted fronts. 3-tech DT je potreba i u novoj odbrani koja se sve vise koristi “4-3/3-4 hybrid front defense”. Takodje timovi koji koriste 4-3 odbranu, pored jednog DT koji igra NT, na poziciji drugog najcesce koriste 3-tech DT.
Naravno nije samo Tampa-2 odbrana jedina koja koristi shifted front.

Takodje treba napomenuti da se koristi pomeranje odbrane u oba smera. U desnu stranu smo videli, a u levu stranu se naziva “Over” front i izgleda ovako



„Over“ odbrana takodje koristi 3-technique DT, ali kao sto se vidi na slici, taj tackl je sad pomeren na strong side. Napad sad ima tri igraca (ukljucujuci i TE) da blokira defanzivnog enda (LDE) i DT na strong side strani terena. 3-technique DT u “over” frontu je takodje agresivan, gap-penetrating player, ali najcesce ima dva igraca da se bori protiv njih, pa mu je na ovoj strani produktivnost manja nego u “under” frontu.
Dungy-Kiffin playbook je koristio oba, i “under” i “over” shifted fronts tokom 90-tih, ali Sapp-ova unikatna sposobnost da lako probije ofanzivnu liniju je najbolje rezultovala u underfront-u.
U Oakland-u, njegove sanse da prodre u backfield nisu bile ni priblizno velike kao u Tampi. Poredeci ova dva sistema, moglo bi se reci da je u Tampi za prodor u backfield koristio autoput, a u Oakland-u gradske ulice sa semaforima i sa mnogo skretanja.


TAMPA 2
ili
kako je Tampa 2 odbrana napravila zvezde od Warren Sapp-a, Derrick Brooks-a i Ronde Barber-a


Da ponovimo nesto osnovno o Tampa-2 odbrani.
Tampa 2 je bila prilicno zastupljena odbrana u NFL-u, u poslednjoj deceniji. Kao sto smo rekli, Tampa 2 nije potpuno nova ideja. Ona je prakticno varijanta coverage seme koja se vec decenijama koristi – Cover 2.
Pre nego sto razradimo Tampa-2 odbranu, da ponovimo osnovne coverage seme.
Cover 0 – man coverage bez ispomoci;
Cover 1 – man coverage, FS igra “centerfield”;
Cover 2 – zone coverage, oba sejftija brane po jednu duboku polovinu terena. Ova sema se naziva i “Two deep” coverage.
Cover 3 - zone coverage, oba CB i jedan safety su odgovorni za po jednu duboku trecinu terena. Ova sema se naziva i “Three deep” coverage.
Cover 4 - zone coverage, oba CB i oba safety-ja su odgovorni za po jednu duboku cetvrtinu terena. Ova sema se naziva i “Quarters” coverage.

Izgled Cover 2 seme



Iako prema semi izgleda prilicno prosto, u realnosti Cover 2 nije lako sprovesti u delo. Pri igranju Cover 2 seme, odbrana se suocava sa nekoliko problema.



1. Cover 2 timovi moraju da imaju veoma talentovane safety-je i odlican pass rush. Svaki safety mora da je sposoban da pokriva po polovinu terena. Moraju da poseduju range, closing speed, tackling skill i solidnu sposobnost prepozavanja da li ce biti pass ili run akcija (run-pass recognition ability), da ne bi potpuno omanuli u akciji. Veoma je tesko jednom igracu da kontrolise ceo prostor deep middle i deep sideline. Ako tim ima prosecnog safety-ja i slab pass rush, “omogucice” QB dovoljno vremena da saceka igrace na dubokim rutama, sto je za odbranu siguran recept za potpunu rezultatsku katastrofu.
2. Cover 2 moze da se pobedi i postavljanjem vise hvataca na istoj strani, sa rutama na vise nivoa. Na taj nacin primoravajuci sejftija, CB i OLB da na brzinu odlucuju ko ce kojeg hvataca da pokriva sto cesto dovodi do konfuzije i ostavljanja jednog od hvataca slobodnim.
3. Cover 2 timovi, po definiciji, ostavljaju samo 7 igraca u boxu. Od njih se ocekuje da uspesno zaustave trcanje kako DC ne bi morao da podize i SS u box.
4. Cover 2 timovi, po definiciji, ne mogu da koriste LB precesto u blitz-u. LB i CB moraju da pokrivaju svoje zone, tako da pritisak na QB mora da dodje samo od “front four”.

Nakon sto su dobro izanalizirali ove nedostatke, Tony Dungy i Monte Kiffin su smisli nacin da drasticno unaprede Cover 2 semu.

Monte Kiffin je prethodno saradjivao sa Floyd Peters-om u Minesoti i pomogao mu da napravi "Under-Over" 4-3, koju su sa velikim uspehom igrali Chris Doleman i Keith Millard. Tony Dungy je bio ucenik Bud Carson-ove Cover-2 filozofije, a takodje je dosta toga naucio i od cuvene Pitsburgove odbrane “Steel Curtain” i njenih super brzih LB, dominantne DL i physical corner bekova, obzirom da je i sam bio DB u toj odbrani. Kada ga je Dennis Green 1992 godine doveo u Minesotu, stvorio se prvi preduslov da nova defanzivna filozofija bude rodjena.

Dungy je znao da mora da napravi pritisak na QB samo sa “front four”, ako misli da uspesno sprovede zamisljenu Cover 2 semu. Kao sto smo rekli Monte Kiffin je imao velikog uspeha koristeci underfront, nekoliko godina unazad, sa Millard-om i Doleman-om, koji su zajedno sakupili skoro 40 sack-ova. Dungy je imao prilike da gleda tu dominantnu DL i odlucio je da proba da spoji under front sa Cover 2 semom.

Dungy je imao jos jedan problem koji je trebalo resiti da bi njegov Cover 2 bio uspesan.
Znao je da ce OC neprestano zasipati pasom najkriticniju zonu odbrane u Cover 2 semi, prostor izmedju dva safety-ja. Ali, Dungy je imao privilegiju da posmatra na delu dva enormno talentovana linebacker-a Jack Ham-a i Jack Lambert-a, koji su imali opseg “rada” i u run support-u, ali i u coverage-u. Njih dvojica su bili inspiracija za prostu ali najbitniju inovaciju za novu Cover 2 semu, poslati - "Mike down the pipe."   



Kiffin i Dungy su dosli na ideju da spuste svog MLB-a nanize u sredinu polja ("the pipe"), da brani soft zonu, kako bi omogucio sejftijima da znatno lakse brane deep sideline. Takodje su podigli CB znatno blize liniji skrimidza nego sto je uobicajeno kod standardne Cover 2 seme. To im je dozvolilo da sakriju coverage (semu pokrivanja), da drze blokere dalje od kornera na trcanjima, kao i da premestaju odbrambene igrace da bi sacuvali zone u retkim slucajevima kada su blicovali. Tako je Tampa 2 sistem rodjen.

Da bi uspesno sproveli u delo ovu novu Cover 2 semu (Tampa 2), bili su im potrebni igraci sa specificnim skilovima. Pod jedan, bili su im neophodni eksplozivni edge rusheri. Rush na QB pod jedan, odbrana od trcanja je bio sekundarni zadatak. Bio im je potreban specifican LB, koji je dovoljno snazan da igra uobicajenu podrsku u odbrani od trcanja, ali i sa dovoljno dobrim atletskim sposobnostima da moze da se povuce u sredinu i da odigra uspesan coverage. Bio im je potreban WLB sa velim “radijusom dejstva”, koji moze uspesno da obara ali i da igra cover. I bili su im potrebni sejftiji koji mogu da pokrivaju celu polovinu terena, koji su odlicni u zone coverage ali i koji se ne plase da igraju odbranu od trcanja.

Dungy i Kiffin su radili na svojoj novoj semi u Minesoti, i uspesno su je preneli i unapredili u svom coaching/defensive coordinator partnerstvu u Tampa Bay Buccaneer-sima.
Na pocetku ostvarivanja svojih zamisli, angazovali su Simeon Rice-a (brutalnog DE koji je jedan od samo 6 igraca koji su imali preko 120 sack-ova tokom karijere. Dosao iz Arizone), LB Hardy Nickerson-a (doveden iz Pitsburga) i John Lynch-a (treca runda drafta), Warren Sapp-a (DT, u prvoj rundi drafta ‘95) i Derrick Brooks-a (LB, takodje u prvoj rundi drafta iste godine), svi sa odlicnim skilovima za Tampa 2 odbranu., 1996 je angazovan Donnie Abraham (treca runda drafta), a 1997 Ronde Barber (takdje treca runda drafta. Ostalo je istorija.
Devet uzastopnih sezona su bili u NFL's top ten defenses, sedam od njih u top five, osvojili su Superbowl titulu 2002. godine (kao da je juce bili :oO), kada su i zvanicno bili najbolja odbrana lige, i uspostavili u NFL-u novu semu odbrane koju su i ostali poceli da kopiraju. Ova odbrana Tampe se vodi i kao jedna od najuspesnijih svih vremena. Danas 20-ak % trenera u NFL-u direktno potice iz Buccaneer defensive coaching staff-a, iz tih godina.


Kako je Tampa 2 odbrana napravila zvezde od Warren Sapp-a, Derrick Brooks-a i Ronde Barber-a

Vec smo objasnili kako je Warren Sapp postao zvezda. Underfront koji je vrlo cesto koriscen u Dungy-Kiffin sistemu mu je savrseno odgovarao, sto je on maksimalno iskoristio. Ali Sapp nije bio jedini igrac koji je profitirao kroz prednosti Tampa 2 sistema.
Derrick Brooks i Ronde Barber su imali prirodni talenat da postanu All Pro performers-i, ali kao i u slucaju Sapp-a, njihov talenat je maksimalno dosao do izrazaja u Tampa 2 sistemu. Tampa 2 sistem je posebno odgovarao WLB-u, a evo i par razloga zasto:

1. Under front odlicno stiti WLB-a
Kada NT “blokira” centra WLB je, nakon sto se uveri da iz njegovog gapa (weak side center-guard gap - A gap) ne dolazi opasnost, potpuno slobodan da igra na lopti. SLB i MLB dele potencijalni blok TE, FB i ofanzivnih linijasa, tako da je WLB free da u potpunosti i u svakoj akciji ucestvuje u igri.

2. Ballcarriers se usmerava na WLB-a
Tampa 2 sistem podrzava filozofiju usmeravanja igraca sa loptom. Tako svi igraci DL imaju zadatak da usmeravaju RB ka unutra, a obzirom da je WLB bio potpuno slobodan, RB mu je isao pravo na rupu.

3. WLB je imao znatno vise udela u coverage-u
Klasicna 4-3 sema podrazumeva da vecinu man coverage odgovornosti imaju strong side linebacker ili strong safety. WLB ima zadatak da pazi na screen pass i obicno nema gomilu obaranja ili odbrana na on-ball akcijama. U Tampa 2 sistemu, obzirom da se MLB spusta u zonu za odbranu pasa, WLB dobija mnogo vise sansi za coverage. Ali nije samo WLB taj koji je dobio sansu za velikim brojem akcija i dobrim brojkama u Tampa 2 sistemu.
Za razliku od CB u klasicnim Cover 2 semama, korneri u Tampa 2 sistemu imaju daleko prljavije dresove nego njihove kolege iz klasicne seme. Tampa 2 corner back-ovi su po pravilu medju najboljim obaracima lige. A godinama su bili i najbolji. To je stoga sto Tampa 2 sistem preferira physical cornere koji se ne plase kontakta i sjani su obaraci. Evo obajsnjenja zasto su Tampa 2 CB medju najboljim tacklerima lige:

1. The turn and spill concept benefikuje i corner-e
Na isti nacin kao sto pomaze i WLB-u, ova filozofija pomaze i corner back-ovima. Kada front 7 nije u stanju da napravi obaranje, CB koji mora da je sposoban da procita da ce akcija ici trcanjem, odmah dolazi u pomoc i kupi sve sto prodje. Pogotovo strong side CB, ali je neophodno da oba CB imaju run stop sposobnosti.
2. kornerbekovi u Tampa-2 semi igraju dalje od linije skrizidza nego njihove kolege u klasicnoj Cover-2 semi. Ta veca udaljenost za jard ili dva pravi razliku u izbegavanju blokova. Ta udajenost im pored izbegavanja blokova daje vecu sansu da obore hvatace koji hvataju brze i kratke pasove. Bez dodatnog pregledavanja utakmica tesko je reci da li je razlog za veci broj teklova taj sto imaju vise sansi da ucestvuju u zaustavljanju trcanja ili to sto dopustaju protivnicima da kompletiraju krace pasove. Zavisno od skilova koje poseduje korner razlog moze biti samo jedno od ta dva, ili oba.
3.Tampa 2 sejftiji su odgovorni za duboke zone
Tampa 2 CB nemaju obavezu da pokrivaju veliki deo terena kao njihove kolege u klasicnoj Cover 2 semi, zahvaljujuci pomoci koju imaju od MLB-a u deep middle i od sejftija u deep outside. Neki sejftiji su toliko brzi i imaju tako dobar instikt da pomazu i u odbrani od trcanja. Zahvaljujuci spill concept-u i ovakva zaduzenja sejftija takodje povecavaju broj obaranja corner bekova.

Osnovna razlika izmedju klasicne Cover 2 seme i Tampa 2 sistema se ogleda u tome sto u Tampi WLB najcesce ima vise obraranja nego njegov kolega MLB, a takodje i daleko vise obranja nego vecina 4-3 middle linebacker-a. Isto tako, CB su najcesce najbolji obaraci od svih DB u timu, i po broju obaranja u rangu sa najboljim SS lige.
Dakle da zakljucimo: nadjete odlicnog 3 tech DT, super brze DE, nadprosecno brzog i odlicnog u coveru MLB, WLB-a sa velikim radijusom dejstva koji je brz i odlican udarac, CB koji se ne boje udarca, sejftije koji su odlicni u zone covrage-u i mozete da implementirate Tampa 2 odbranu  :)

Deluje lako? 
Samo su Kiffin i Dungy uspeli  :)



P.S.
Mislim i Colts-i, ali njih ne racunam jer su imali najboljeg – mr. Paytona :D



Za sledece generacije (koje nisu imali srece da ih gledaju), nadaleko cuvena odbrana Tampa Bay Buccaneer-sa at himself:

LDE Greg Spires
LDT Anthony McFarland
RDT Warren Sapp
RDE Simeon Rice
LLB Alshermond Singleton
MLB Shelton Quarles
RLB Derrick Brooks
LCB Brian Kelly
RCB Ronde Barber
SS John Lynch
FS Dexter Jackson
"Не бојим се од вражјег кота, нека га је ка на гори листа, но се бојим од зла домаћега..."